Izvor:B92
Slikarski opus Ivana Radovića je veliki i po broju radova: slika, crteža i akvarela, ali i po značaju i mestu u srpskoj umetnosti 20. veka.
Kritičari i istoričari moderne umetnosti primetili su u njegovom radu kretanje od tradicionalizma do avangarde, od ustaljenih puteva savremenosti njegovog vremena do izleta u naivizam i koloristički ekspresionizam koji je bio najkarakterističniji za srpsku umetnost tog perioda.
Nije se ustručavao ni da se upusti u eksperimente sa apstraktnim izrazom, posebno tokom prve polovine treće decenije. Njegov slikarki put se kretao od ranog perioda konstruktivizma i postkubizma, preko neoklasicizma i neoprimitivizma srednjeg perioda do romantizma i poetskog realizma koji je obeležio kraj ovog samosvojnog stvaralaštva.
I tematski se Radovićevo slikarstvo kretalo u širokom rasponu od pejsaža, enterijera i žanrscena do portreta i aktova. Zbog takvog svojevrsnog spajanja i preplitanja stilskih karakteristika i tematskih sadržaja, slikartsvo tog umetnika je postavljeno u najznačajnijim istorijskim pregledima na jedno od najistaknutijih mesta u srpskoj slikarskoj umetnosti epohe modernizma.